Kultura

Povodom 31. Dana solidarnosti gradova svjetske baštine, u organizaciji OJU „Muzeji” danas je organizovana izložba radova dobrotske čipke „Stara vještina za novo doba” na trgu ispred Katedrale Svetog Tripuna.

Dvosatni program je imao elemente performansa, jer su pored postamenata na kojima su bile izložene minijature dobrotske čipke bile i učesnice škola-radionica, koje su na licu mjesta radile ovaj plemeniti vez.

Dobrotska čipka je materijalno kulturno dobro, čiju je vještinu izrade Crna Gora zaštitila kao nematerijalno kulturno dobro.

Direktorica OJU “Muzeji”, Dušica Ivetić je istakla da je 08. septembar datum koji zvanično UNESCO gradovi proslavljaju kao Dan solidarnosti, dan posvećen kulturnom nasljeđu i kulturnoj baštini.

“U tom cilju su OJU Muzeji zajedno sa Opštinom Kotor organizovali prezentaciju dobrotske čipke. Tu su polaznice naših škola i radovi koje su realizovale tokom godina, a sve u cilju da pošaljemo sliku iz Kotora o načinu na koji čuvamo naše kulturno nasljeđe. Čipka je vještina koja mora da bude živa, mora konstantno da se radi i da se edukuju nove generacije koje će prenositi ovu plemenitu vještinu. U tom cilju smo organizovali i škole za mlađe polaznice. Imali smo polaznice iz osnovnih škola, a ove godine planiramo da ponovimo poziv. Jako smo zadovoljni odazivom naših sugrađanki koje su pokazale veliko interesovanje i sad već možemo da govorimo o maloj zajednici kako oni zovi čipkarica, koje održavaju nasljeđe i čine čipku živom. To je sad kao talas koji se pokrenuo. Veliko je interesovanje i za našu kampanju Ponesi nasljeđe gdje se nude broševi sa dobrotskom čipkom. U društvu je sve jasnija potreba za autentičnošću, za nečim što je naše, da kažem lokalnim autentičnim suvenirom. Jako sam zadovoljna rezultatima, kao i promocijom čipke na ovaj način, jer mislim da upravo izlascima  na gradske trgove ulazimo u sve tokove života, te se i turisti mogu upoznati sa našim nasljeđem”, kazala je Ivetić.

Izložba je okupila veliki broj zainteresovanih građana, ali i slučajnih prolaznika i posjetilaca grada.  

Prof. Nadežda Nada Radović je naglasila da kada joj neko priđe i zamoli da kaže nešto o dobrotskoj čipki, ona odmah rado pristane, jer podvlači, čipka živi, mora da živi i nastavlja svoj život.

“ Ispunjena sam time što sam nakon 58 godina uspjela svoje znanje prenijeti polaznicama škola, onima koje sada svoje znanje prenose. A to znači - čipka živi”, kazala je Radović.

Znak da čipka živi jeste i činjenica da  je kao oblik primijenjene umjetnosti nalazimo u različitim oblicima i mnogim nosivim modnim detaljima. Tako smo je danas,  sem na izloženim staklenim panelima u obliku minijatura, imali priliku vidjeti kao minđuše, broš ili privjesak na lančiću.

”To je ankor, sidro….gdje ga god baciš ono se zakači”, priča Radović  pokazujući svoj privjesak, “ sve je u duhu mora, Boke i onoga čime smo bogati. Idemo da bacamo sidra!”

I ove godine, kako su nam potvrdile sagovornice Ivetić i Radović,  planirano je organizovanje časova izrade čipke.

“Tu će uglavnom raditi polaznice, a ja ću doći na prvi čas, prvi susret i uvesti ih u taj čarobni svijet. Kad naučiš da radiš, gotov si, postaješ rob  tog rada. Svaki slobodan trenutak trčiš da uzmeš iglicu i konac, da započneš rad. Stalno naglašavam  da je Meštrović za četiri sata izradio bistu Pia XII, a za četiri sata rada na čipki uradi se samo jedan centimetar punog veza. Čipka nije ručni rad, čipka je umjetnost, pripada primijenjenoj umjetnosti. A mi smo sada i tu skalu preskočili, pa idemo u likovnu umjetnost rađenu koncem. Prvo remek djelo čipke je cacara, drugo je oltarnik u crkvi Blaženi Gracija na Mulu, treće remek djelo je minijatura. Ja sam radila i tavaju i milje, ali mi je i dalje minijatura broj jedan”, povjerila nam se Radović.

Jedna od onih koje su danas na licu mjesta primjerom pokazivale tok izrade ovog plemenitog veza je i Natalija Maksić,  koja je bila polaznica  prve škole za izradu čipke u organizaciji OJU "Muzeji",  2021. godine.

Kako nam kaže,  prvo što je čula tada na času jeste ono što bi posavjetovala i buduće polaznice škola - potrebno je mnogo strpljenja i ljubavi.

“Rekla bih i da se spremite na jedan put koji je više nego lijep i magičan, sigurno ćete se zaljubiti u čipku samo ako krenete da je radite”, zaključila je Maksić.

Dobrotska čipka je dobila naziv po mjestu Dobrota i predstavlja lokalnu verziju italijanske čipke. Za izradu dobrotske čipke koriste se igla, konac, naprstak, makaze i makazice. Materijal koji se koristi su lan, pamučno platno, saten. Čipka se izrađuje preko tankog bijelog papira koji je fiksiran za čvršću podlogu na koju se koncem oblikuje slika. Najčešće se veze ušima igle, rijetko njenim vrhom.

Kako ističu iz OJU “ Muzeji”, animiranjem lokalnog stanovništva da usvoji vještinu izrade dobrotske čipke zatvara se krug čuvanja, podrške i obnavlja život ovog plemenitog nematerijalnog kulturnog dobra.

Tekst: Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor/ N.J.